Primjer iz prakse

Obitelj Andrašić kontaktirala me jer su bili zabrinuti za svog sina, učenika 6. razreda.
Problem je bio “klasičan”: slaba koncentracija, provođenje puno vremena na mobitelu i sve manje volje za školu i izvršavanje obaveza. Roditelji su već probali razne metode – od stalnog podsjećanja i “nagrade za svaku peticu” do kažnjavanja – ali ništa nije dugoročno pomagalo.

Na prvom smo savjetovanju analizirali dnevni ritam djeteta i obiteljsku dinamiku. Vidjelo se da dijete nema jasno strukturiran raspored i da mu je mobitel glavni izvor zabave i nagrade. Roditelji su, iz dobre namjere, stalno “visili nad njim”, što je stvaralo dodatni pritisak i otpor.

U samo tri susreta napravili smo konkretne promjene:

• uveli smo jednostavan dnevni plan učenja (30 minuta blokovi, s kratkim pauzama),
• roditelji su naučili postavljati granice za mobitel bez stalnih svađa (vrijeme korištenja unaprijed dogovoreno, a ne kažnjavanje u hodu),
• dogovorili smo male korake motivacije – sin je sam birao nagrade koje nisu uvijek bile materijalne (npr. odlazak s tatom na košarku).

Nakon mjesec dana roditelji su javili da je sin počeo samostalno planirati učenje, da više nema svakodnevnih borbi oko mobitela i da je u razredu pokazao bolju koncentraciju. Najviše ih je obradovalo što se atmosfera kod kuće smirila, a razgovori nisu više samo oko ocjena i školskih obaveza.

---

📌 Ovakav primjer pokazuje da savjetovanje nije teorija, nego vrlo konkretna pomoć koja vodi do vidljive promjene u obiteljskom životu.