Iako je tehnološki napredak donio dobrobiti čovječanstvu i u mnogočemu olakšao svakodnevni život, nažalost, taj je i tehnološki napredak “olakšao” današnje roditeljstvo.
Ono što je poražavajuće jest činjenica da se mnogi roditelji oslanjaju baš na čari mobitela i ekrana kako bi se, uvjetno rečeno, odmorili od roditeljstva, kako bi dobili svojih pet minuta za obaviti nešto važno, i kako bi napokon, smirili svoje dijete.

Dalekosežni problemi prekomjernog korištenja mobitela nisu poznati, no različita su istraživanja pokazala kako dugotrajno i svakodnevno ‘gledanje’ u mobitel donosi smanjenju koncentraciju, slabiji kognitivni razvoj kao i površno procesuiranje informacija.
Osim navedenih, nazovimo ih umnih problema, mobitel donosi i one emocionalne; ‘djeca mobitela’ su često razdražljiva, umorna, kod njih je izražena povećana anksioznost te poremećaji spavanja.
Kada spojite sve ovo, dobijete dijete koje pati od manjka samopouzdanja, koncentracije i motivacije. Ironično je da samo jedan element u odrastanju – mobitel – može donijeti toliko problema; ipak, to je današnja realnost.
ŠTO UČINITI?
U Poeziji podrške glavni naglasak, kada govorimo o ovoj problematici, stavljamo na nečemu što se zove – reprezentativni obrazac ponašanja. Riječ je sljedećem: djeca često modeliraju svoje ponašanje prema roditeljima – ako vas same svakodnevno primjećuju s mobitelom u ruci, veća je šansa da će se i sama tako početi ponašati. Naravno, i okolina je ta koja utječe na ponašanje vašeg djeteta – primjerice, ako je u školi koju pohađa vaše dijete mobitel dopušten, veća je šansa (gotovo je sigurno) da dijete neće imati granice pri tome koliko ga koristi.
Drugi način borbe protiv ovisnosti o mobitelu je kognitivno-bihevioralna terapija.
Djeca, a i odrasli, ulaze u krug osjećaja tjeskobe koja se odražava tako što se javlja česta potreba za provjerom obavijesti, “scrollanja”, odgovaranja na poruke.
Rješavanje ovisnosti pomoću KBT terapije odvija se dogovorom terapeuta – roditelja – naposljetku djeteta. Uvode se “zone/periodi bez mobitela”, obavijesti (notifikacije) se gase, a telefon fizički udaljava. Time se prekida automatska petlja “cue → craving → dohvat”. Dokazi iz bihevioralnih ovisnosti upućuju da KBT smanjuje cue-reaktivnost i osjetljivost na nagrađujuće podražaje, čime popuštaju nagoni na “brze provjere”.
Ponovno, prema našem uvjerenju, ključnu ulogu imaju roditelji, roditelji su ti koju mogu (i moraju) pozitivno utjecati na promjene svojega djeteta.
Umjesto guranja mobitela u ruke djetetu – izaberite i napravite slijed aktivnosti koje jednostavno neće “dopustiti” vašem djetetu da dođe do mobitela.
Leave a comment